ime.

u smeđim kožnim cipelama neko će doći do obale i reći - ovo je rijeka. zaustaviće vrh stopala na busenu koji tone, ali ostaje iznad blata. pola koraka ispred je barica. nad namreškanom vodom, i zaspalim muljem, kopljaste travke se ukrštaju. suhe su kao i list koji se zakačio za jednu, i treperi.

ali, šta će rijeka reći za sebe? njena leđa su prljava i duga. nespretno se pretvaraju u utrobu kroz koju voda protječe kao vrijeme. u njoj plešu otkinuti komadići stvarnosti, nad njom odrazi i dah. ona ne kaže da je rijeka; samo diše.